Hrvatski novinar, fotograf, humanista, aktivista za braniteljska i op\u0107a ljudska prava i publicista Mladen Pavkovi\u0107, uz ostalo objavio je i knjigu \u201eSvakim nas je danom sve manje\u201c, koja je i dalje jedina (!) zasad takva u Hrvatskoj, a koja je sve vi\u0161e aktuelna, tim prije jer je unjoj precizno naveden i prenesen veliki broj konkretnih slu\u010dajeva suicida branitelja, objavljenih svojevremeno u dnevnom i periodi\u010dnom tisku. Zasluga za bri\u017eljivo skupljanje tog dragocjenog, a istovremeno krajnje tragi\u010dnog materijala svakako pripada jedino ovom
\nvelikom entuzijastu i uglednoj li\u010dnosti javnog \u017eivota.
\nMnogi pred ovom temom zatvaraju o\u010di, kao da \u0107e time ovaj problem biti manji. Stoga se opet i opet treba vra\u0107ati i na ovu bolnu i stra\u0161nu hrvatsku istinu.
\nOstajao sam tu\u017ean i \u017ealosno fasciniran zapisima o takvim ishodima relativno mla\u0111ih \u017eivota nesretnih branitelja, pa i krajnje ogor\u010dan na laterarne uzro\u010dne sudionike takvih zbivanja, pa sam i sam svojevremeno kolekcionirao napise o toj temi i slu\u010dajeve u svrhu i
\nnamjeru neke kasnije znanstvene obrade, elaboracije, analize i komentara po uzrocima,
\nna\u010dinima izvr\u0161enja, posljedicama\u2026 Bit \u0107e na\u017ealost jo\u0161 poku\u0161aja i izvr\u0161enih samoubojstava, kao i da se sa psihijatrijsko- psiholo\u0161ke, suicidolo\u0161ke i viktimolo\u0161ke to\u010dke motri\u0161ta sagledavaju srazmjeri i pojedinosti ove tragi\u010dne fenomenologije. A sve u smislu klasi\u010dne postavke: znajmo da bismo predvidjeli, predvidimo da bismo sprije\u010dili, a da ne bismo morali snositi posljedice nemara i neznanja, jer
\nlijeka na\u017ealost, izvr\u0161enom suicidu, nema. Definicija: samoubojstvo je svako samouni\u0161tenje, koje proizlazi iz poreme\u0107enih
\nodnosa li\u010dnost \u2013 dru\u0161tvo (1). Naravno da nas u tom kontekstu najvi\u0161e zanimaju uzroci i uvjeti nastanka ove pojavnosti i pona\u0161anja ljudskih \u017ertvi.
\nIma, naime, vi\u0161e potencijalnih i realnih uzroka samoubojstava branitelja \u2013 veterana, prou\u010davanih i u drugim kulturama. Neki od uzroka po\u010divaju u braniteljskim tragi\u010dnim psihotraumatskim iskustvima iz Domovinskog rata i pora\u0107a, pa sve do dana dana\u0161njeg, jer se
\nfrustracije i distresi nastavljaju \u201ezahvaljuju\u0107i\u201c nepovoljnim pak izvanjskim okolnostima i napredovanju intrinzi\u010dnih faktora negativnog predznaka u li\u010dnostima oboljelih branitelja.<\/p>\n
Gospodin Mladen Pavkovi\u0107 posvetio je golemi iznos energije i vremena, ljubavi i po\u0161tovanja prema svim, osobito samoubijenim braniteljima. S velikom pa\u017enjom i ustrajno\u0161\u0107u, suosje\u0107anjem u patnjama i krizama veterana, sakupio je mno\u0161tvo relevantnih informacija, novinskih izrezaka o upe\u010datljivom broju izvr\u0161enih suicida. Tu sigurno postoji i velika tamna
\nbrojka, jer se svi slu\u010dajevi samoubojstava vjerojatno ne evidentiraju i javno ne objave u medijima, poglavito tiskovnim, jo\u0161 rje\u0111e u elektronskim medijima.
\nUzroci toga pre\u0161u\u0107ivanja, zata\u0161kavanja i zatajivanja, le\u017ee vjerojatno u stereotipima, obi\u010dajima, predrasudama, strahovima, pa se suicid (a i sama smrt, sensu strictiori), smatra u narodu ne\u010dim \u0161to treba kriti, \u010dega se treba \u010dak stidjeti. Tako zatajuje, kako najbli\u017ea obitelj
\n(nuklearna, primarna i sekundarna), \u0161ira porodica (ekstenzivna: ro\u0111aci), pleme, puk i dru\u0161tvo, a bogme i dr\u017eava kao organizacija koja je omanula u aktivnostima, barem i djelomi\u010dnom suzbijanju te nemile pojave. Posttraumatski stresni poreme\u0107aj bar na vrijeme trebalo je \u010dak
\nprepoznati kao deklan\u0161iraju\u0107i entitet, ili pak skriveni, larvirani, latentni, maskirani, nikad o\u010digledno (\u201eodokaidno\u201c) neprepoznati i nelije\u010deni psihijatrijski, i\/ili na psihoterapijski na\u010din, propustilo se tretirati i zbrinjavati.
\nU razmatranje treba svakako uzeti u obzir razo\u010darenje op\u0107om dru\u0161tvenom, politi\u010dkom, gospodarstvenom i moralnom krizom, posljedicama provedene pretvorbe (plja\u010dke dru\u0161tvene imovine), i privatizacije, globalna recesijska kretanja, naostvarivanje ideala za koje se borilo i
\nginulo, jer sve to mogu biti potencijalni socijalni, udru\u017eeni s unutra\u0161njima organizamskim (tijelo i du\u0161a u holisti\u010dkom smislu), uzroci i uvjeti suicida branitelja, koji se sada pitaju: \u201ezar smo se za to borili?\u201c
\nOSTALA JE VELIKA CRNA MRLJA
\nIpak, gros autodestruktivnih finalno ostvarenih nastojanja treba pripisati patologiji du\u0161evne provencijencije, najve\u0107im dijelom PTSP-a. Ali to \u0107e kona\u010dno razlu\u010diti psihijatrija (medicina) temeljena na dokazima (statistici, mjerenjima).<\/p>\n
Prevencija suicidalnosti svakako nije dobro bila provedena, pa se i dalje tako ustrajava, s obzirom na srazmjerno enormni broj suicida.<\/p>\n
Stravi\u010dnost nekih primjera usije\u010de se u sje\u0107anje naknadnih o\u010devidaca mjesta izvr\u0161enja i razorenih le\u0161eva. Na heliodromu Rebra tako je jedan branitelj (nije bio pacijent), legao na aktiviranu ru\u010dnu bombu. Nakon uklanjanja ostataka ostala je velika crna mrlja spaljene krvi i utrobe, te porazbacane gumene rukavice osoblja koje je odnijelo ono \u0161to je preostalo, uz miris gare\u017ei, a psi-lutalice nju\u0161kaju ovo strati\u0161te.<\/p>\n
Mo\u017ee izgledati, a mo\u017eda i jeste, da je neki suicid branitelja bio fantazirana osveta dru\u0161tvu (i dr\u017eavi), jer je on ne\u0161to tim instancama dao (polagao najdragocjenije \u2013 svoj \u017eivot \u2013 najve\u0107u vrednotu), za stvaranje suvereniteta, slobode i samostalnosti, a s druge strane nije primio zadovoljavaju\u0107u zauzvrat satisfakciju (kako god tu gratifikaciju imaginirao), nego dapa\u010de do\u017eivio ignoranciju i indolenciju. Takva mo\u017eebitna odluka rezultat je imaturiteta, infantilnosti li\u010dnosti. A potje\u010de iz ranog djetinjstva u odnosu na nebrigu i odbacivanje sa
\nstrane roditelja, pa se to translatira transferom na dr\u017eavu (boga \u2013 oca, domovinu – majku \u2013 roditeljicu), naciju, kao njihove (osobne roditeljske), reprezentante. Radi se o posebnom poreme\u0107aju (imaturitas emotionalis). Poku\u0161aj bacanja fantazirane projicirane krivnje na dru\u0161tvo kao izgovor za zanemarivanje, uzaludan je. Nije se ubio dru\u0161tvu (supruzi,bogata\u0161ima\u2026) nego se ubio sebi, ka\u017eu\u2026<\/p>\n
Povezanost ranijih, predratnih formi agresivitetnog pona\u0161anja (notirano u istra\u017eivanju), u nekih suicidanata ustanovljena je u znano\u0161\u0107u s dobro poznatim fenomenom klackalice. Naime, u zemljama (i u pojedinaca), gdje je stopa suicida visoka (Finska, Vojvodina, Ma\u0111arska), niska je stopa homicida, i obratno, gdje je relativno \u010desto ubojstvo(npr. Crna Gora, Kosovo), niski je broj samoubojstava. (Ve\u0107a je sramota ubiti sebe, nego drugoga \u2013 pogotovo u krvnoj osveti).<\/p>\n
Autoagresivnost je obrnuto proporcionalna s heteroagresivno\u0161\u0107u \u2013 destruktivno\u0161\u0107u, i lako se premje\u0161ta iz jedne patologije u drugu, ovisno o dru\u0161tvenim aspektima. S druge strane, nasilje prema djeci u djetinjstvu u \u017ertava \u010desto rezultira u nasilju prema drugim osobama, u odrasloj dobi.<\/p>\n
Zlostavlja\u010di su nerijetko i sami bili izlagani rano zlosilju (pedofili, sadisti), pa tako odrasli \u010dine drugima ono \u0161to su sami do\u017eivljavali u djetinjstvu. Ni\u0161ta od toga, naravno,ne odnosi se na suicid branitelja. Ova teoretska digresija navedena je samo kao prilog tuma\u010denju krajnje patologije. Eventualni osje\u0107aj krivnje (nisam dobar, pa me roditelji ne vole), konstituira li\u010dnost inklinativnu samoka\u017enjavanju i suicidu).<\/p>\n
Heteroagresivnost je u ratu po\u017eeljna i dobrodo\u0161la. I ina\u010de, \u010dovjek bez agresivnosti (i asertivnosti), ne bi mogao pre\u017eivjeti u dru\u0161tvu. Ali, heteroagresivnost \u2013 destruktivnost se mo\u017ee lako metamorfozirati i transformirati u autoagresivnost, kada izravnih, izrazitih neprijatelja vi\u0161e nema u blizini. Da i ne po\u010dine suicid, pojedinci su \u010desto na druge na\u010dine auto- ili hetero-brahijalno agresivni (samopovre\u0111ivanje, \u201erezbarenje\u201c podlaktice, mutilacije), ili su agresivni akti namjereni prema drugima. Stoga je op\u0107a pretjerana
\nagresivnost jedan od predisponiraju\u0107ih i pretskazuju\u0107ih faktora i suicidnog pona\u0161anja.
\nPomo\u0107 psihijatra \u2013 psihoterapeuta svakako je nu\u017ena i dobrodo\u0161la prevencijska i lje\u010didbena aktivnost.<\/p>\n
Prije samog nemilog \u010dina \u010desta je imaginacija i ideacija odluke i na\u010dina izvr\u0161enja, do same ekspresije. Biraju se prije aktivni (\u201emu\u0161ki\u201c) na\u010dini (vatreno oru\u017eje, vje\u0161anje, ubod u srce\u2026), nego pasivni (tablete, plin, vozilo, rezanje \u017eila, skok s visine ili pod vlak).<\/p>\n
Jo\u0161 se uvijek i bolest smatra sramotom u primitivnijim zajednicama i kaznom Bo\u017ejom (\u201ebo\u017eja pedagogija\u201c), opomenom, a pogotovo smrt od vlastite ruke. Okolina se osje\u0107a krivom, jer nije \u010dula taj krik za pomo\u0107 (cry for help) potencijalnog samoubojice, a \u0161to suicidant na
\nrazne na\u010dine i \u0161alje u svojoj sredini, \u010dak prijeti, opominje, a rodbina to ne \u010duje, ignorira, smatra neva\u017enim ili ispraznim hinjenjem, simulacijom. A postoji i disimulacija! Svaki nagovje\u0161taj valja primiti krajnje seriozno. Ne smije se npr. upotrijebiti tzv. paradiksalna
\nintencija (\u201eSamo se ti ubi\u201c) , koja se ina\u010de koristi pri lije\u010denju npr. mucanja (\u201emucaj namjerno \u0161to vi\u0161e\u201c) ili crvenjenja.
\nDakle, takve suicidne poruke treba shvatiti vrlo ozbiljno i na vrijeme. Nezbrinjavanje nekih branitelja od strane dr\u017eave i dru\u0161tva mo\u017ee tako\u0111er biti precipitiraju\u0107i \u010dinitelj za odluku o samouni\u0161tenju.
\nAgresivnost je neophodna u nagonu za samoodr\u017eanjem, kome, po Sigmundu Freudu, dominira Eros, biolo\u0161ki reprezentant \u017eivota i ljubavi, dok je suprotan Thanatos \u2013 simbol \u2013 nagon smrti, (samo)uni\u0161tavaju\u0107i instinkt, s te\u017enjom da sve organsko \u2013 \u017eivo, vrati (se) u anorgansko \u2013 prah. Tako bi i suicidalnost bila u vlasti Thanatosa, kao suluda, bolesnatendencija ka (auto)destrukciji \u2013 negaciji \u017eivota.<\/p>\n
Suicidalnost je skoro uvijek povezana s depresijom i tjeskobno\u0161\u0107u, nedostatkom smisla (Viktor Frankl:\u201cZa\u0161to se niste ubili?\u201c), u noogenoj neurozi. To su i glavni simptomi i komorbiditeti PTSP-a, od koga je najvjerojatnije bolovao svaki suicidant \u2013
\nbranitelj.
\nPTSP je nerijetko kolateralan i s alkoholizmom, ili prekomjernim pijenjem. I toga je djelomice bilo u ratnim uvjetima: em se pio trofejni alkohol, em se konzumirala krijum\u010darena droga. Uostalom, u svim su se vojskama oduvijek sljedovala alkoholna pi\u0107a (mornarima \u2013
\nrum), za suzbijanje straha pred juri\u0161 i ina\u010de i u uvjetima nedostatka zdrave vode. A predisponirani su oboljeli od alkoholizma udru\u017eenog s PTSP-om, a kasnije, u poodmakloj, kroni\u010dnoj fazi regrutirali su se iz te populacije i poneki suicidanti. I jednokratna zloupotreba
\nalkohola pri samoubojstvu nije rijetka (kao ni ubojstvu) \u2013 \u201eda se stekne hrabrost\u201c.
\nSamoubojstvo nije hrabrost nego kapitulacija. Kukavi\u010dluk pred \u017eivotom. Hrabrost je obratno \u2013 \u017eivjeti i boriti se! Jedna definicija hrabrosti ka\u017ee: \u201eu\u010diniti pravu stvar unato\u010d strahu\u201c.
\nUnutra\u0161nji pak, du\u0161evni i vanjski nepovoljni faktori nagnaju poreme\u0107enog suicidanta i dovode ga pred zid u tzv. presuicidalnom sindromu (Ringel), tako da samoubojica nema ni mogu\u0107nosti u krajnjoj fazi biti u dilemi i birati izme\u0111u \u017eivjeti ili umrijeti svojom rukom.
\nNIJE SE JAVIO DOVOLJAN BROJ FRATARA I OPATICA<\/p>\n
Jo\u0161 jedna va\u017ena konstatacija za kraj, u kontekstu suicida branitelja. Valja pogledati kakva je to populacija bila. Svaka je armija imala svoje nova\u010dke komisije i selekcionirala lije\u010dni\u010dki ljudstvo za prijem. Toga kod nas nije bilo, jer je trebalo \u0161to vi\u0161e vojske, pa su se javljali domoljubi \u2013 dragovoljci. Pu\u0161tani su \u010dak zatvorenici iz kaznionica, ako su pristajali i\u0107i direktno na boji\u0161nicu, jer se nije \u201ejavilo dovoljno fratara i opatica\u201c, kako je bilo re\u010deno u jednoj TV emisiji. U takvoj je neklasificiranoj populaciji bilo mnogo i a priori du\u0161evno labilnih osobnosti, koje su bile nedorasle ratnim nesmiljenim uvjetima i podno\u0161enju strahota zbog ustroja i slabije konstitucije svoje li\u010dnosti, uvjetovane razvojem. Stoga je i me\u0111u njima, naravno, bilo prvenstveno procentualno potencijalnih vi\u0161e suicidanata, koji su na\u017ealost poklekli pred nat\u010dovje\u010danskim naporima i te\u0161ko\u0107ama, odricanjima, neistrenirani za tako ne\u0161to,
\nkao \u0161to je ratna klaonica i bezumni kaos. A te su osobnosti inklinativnije autodestruktivnom pona\u0161anju i re\/agiraju u frustrativnim neizdr\u017eljivim situacijama i uvjetima ratovanja suicidom, a neki pak kasnije.<\/p>\n
Nikad nije dovoljno dati mirovinu, invalidninu za tjelesno o\u0161te\u0107enje i\/ili ranjavanje s trajnim posljedicama. Osigurati stambeni prostor, nu\u017eni smje\u0161taj itsl, ne mo\u017ee se mjeriti sa zapo\u0161ljavanjem u struci ili nakon prekvalifikacije i do\u0161kolovanja.<\/p>\n
Vi\u0161estruke posljedice oboljevanja mogu se odraziti i na propast obiteljskog \u017eivota, rastave braka, neuspjeh djece u sekundarnoj viktimizaciji itd., \u0161to dovodi nekad branitelja (pogotovo onog s PTSP-om), u osje\u0107aj potpunog gubitni\u0161tva, nedostatka daljeg smisla \u017eivota.<\/p>\n
Dostupnost oru\u017eja na dohvat ruke, prijavljenog i ilegalnog, \u017eelja za naoru\u017eavanjem (\u201eAko zatreba ne\u0107e nas na\u0107i nespremne!\u201c), ili kolekcinarstva trofejnog, otetog neprijatelju, sve to pogoduje u trenutku slabosti i\/ili alkoholizirtanosti, da ga se zloupotrijebi,
\nprotiv sebe.<\/p>\n
Novinska izvje\u0161\u0107a, iako nisu sva i nisu dovoljno op\u0161irna u iskazu, dovoljan su pokazatelj i materijal za suicidolo\u0161ke studije.
\nPolaze\u0107i od konkretnih, ne fiktivnih, nego fakti\u010dnih, stvarnih katastrofalnih, \u010dinjeni\u010dnih prikaza slu\u010dajeva \u017ealosnih pojedina\u010dnih ljudskih sudbina, gospodin je Mladen Pavkovi\u0107 pribli\u017eio nam, na jednom mjestu, \u010ditav kaleidoskop ovog nesmiljenog fenomena,
\nkoji na\u017ealost traje, i osvijetlio ga realnim svjetlom u referentnim, racionalnim okvirima. Knjiga je posve\u0107enje in memoriam i svojevrsni a homage ovim tragi\u010dno preminuli braniteljskim \u017ertvama.<\/p>\n
Koliko je jo\u0161 nepoznatih, neprijavljenih, zamaskiranih, neobjavljenih slu\u010dajeva suicida branitelja sakriveno u ti\u0161ini i tami, zbog stida, stigme, primitivisti\u010dkog shva\u0107anja sramotne intonacije i dru\u0161tvenog haloa osude takvog nesretnog \u010dina?
\nOva knjiga omogu\u0107uje i poma\u017ee u dostupnosti barem dijela materijala za zaslu\u017eeni i vrijedan znanstveni pristup tim sadr\u017eajima, jer to je permanentan problem dru\u0161tva i na\u0161e dr\u017eave.
\nGospodin Mladen Pavkovi\u0107, \u010dovjek je koji se nikad nije mirio sa postoje\u0107im i uvijek se borio za bolje. Stalni je njegov \u017eivotni ideal \u2013 \u010dovjek, te uvijek tra\u017ei vrijednosti pravde i slobode, a to su od pamtivijeka bile osobine najljep\u0161ih ljudskih htijenja.
\nOvom prilikom autor je izna\u0161ao izvore za po\u010dimanje ja\u010de brige za one kojima mo\u017eda prijeti vlastita njihova ruka, te je uskliknuo: \u201ePozor!\u201c \u2013 jer ovo je stvar vrijedna znanstvenog pristupa. Radi se naime, o nezaslu\u017eeno zanemarenom aspektu stradalni\u0161tva na\u0161ih branitelja. Uzrok je te dosada\u0161nje dru\u0161tvene skotomizacije op\u0107enita stigmatizacija suicida u povijesti i svijetu, osobito sada braniteljske suicidne populacije, kojoj je potrebno iza\u0107i u susret znanstvenim suicidolo\u0161kim prevencijskim izu\u010davanjima, kako bi se, barem na neki na\u010din
\npoku\u0161alo stopirati, ili barem smanjiti, taj zlosretni samoubila\u010dki trend. Velika je zasluga Pavkovi\u0107eve knjige ne samo kao po\u010detak nego kao upozorenje, poziv u pomo\u0107 potencijalnim suicidantima, koji se jo\u0161 vjerojatno kriju u mraku te populacije. Svaki pojedina\u010dni slu\u010daj naveden u knjizi zahtijeva pomnu kriti\u010dku heuristi\u010dku analizu i suicidolo\u0161ki komentar, kako bi se to\u010dno determinirali uzroci, te sprije\u010dio dalji tok ovakvih pogubnih tendencija, \u0161to ne slu\u017ee na \u010dast ni na\u0161em dru\u0161tvu, ni dr\u017eavi.<\/p>\n
Pisao sam svojevremeno po detaljnom kazivanju majki katamnesti\u010dke ekspertize i vje\u0161tva nakon samoubojstava sinova, kako bi dobile ikakvu materijalnu satisfakciju, izgubiv\u0161i jedinog branitelja i potporu u starosti, iako se njihov nenadoknadivi gubitak ne mo\u017ee ni\u010dim kompenzirati.<\/p>\n
Knjiga \u201eSvakim nas je danom sve manje\u201c (Odli\u010dno opremljena od Borisa Ljubi\u010di\u0107a) je vrijedna publikacija, krajnje upozorenje mjerodavnima i nadle\u017enima da se ne\u0161to poduzme u preventivne svrhe. To je jo\u0161 jedno bolno podsje\u0107anje na sva stravi\u010dna doga\u0111anja, a koja su preventabilna, iskaz velike individualne brige i zabrinutosti za dalje ishode ove zlosretne pojavnosti, izraz ljubavi, skrbi i po\u0161tovanja za branitelje, autora gospodina Mladena Pavkovi\u0107a, koji se ve\u0107 odavna dovoljno iskazao na tom polju. Isto tako knjiga je zahvalna za
\nsvoje postojanje kolektivnim nastojanjima svih onih institucija koje su pomogle da ova publikacija ugleda svjetlo dana. Stoga svima neizmjerna hvala za taj pothvat.<\/p>\n
Primarius, dr. sci. dr. med. Ljubomir RADOVAN\u010cEVI\u0106<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Hrvatski novinar, fotograf, humanista, aktivista za braniteljska i op\u0107a ljudska prava i publicista Mladen Pavkovi\u0107, uz ostalo objavio je i knjigu \u201eSvakim nas je danom sve manje\u201c, koja je i dalje jedina (!) zasad takva u Hrvatskoj, a koja je sve vi\u0161e aktuelna, tim prije jer je unjoj precizno naveden i prenesen veliki broj konkretnih […]<\/p>\n","protected":false},"author":6,"featured_media":3888,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-3964","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-vijesti-iz-hrvatske"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/kopriva.info\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3964","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/kopriva.info\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/kopriva.info\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kopriva.info\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/6"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kopriva.info\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=3964"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/kopriva.info\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3964\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3970,"href":"https:\/\/kopriva.info\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3964\/revisions\/3970"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kopriva.info\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/3888"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/kopriva.info\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3964"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/kopriva.info\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=3964"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/kopriva.info\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=3964"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}