Saša Mesić, kći Stjepana Mesića, kazneno je prijavljena da se lažno predstavljala kao supruga pok. slikara Borisa Bućana. Zahtjev za neprovođenje obdukcije potpisala je 13 minuta nakon Bućanove smrti. Cijene njegovih slika dosežu do 150.000 eura.
Postupak nakon smrti Borisa Bućana, jednog od najvećih hrvatskih slikara koji je u 77. godini preminuo 18. svibnja ove godine, mogao bi postati predmet kriminalističke i tužiteljske istrage s fokusom na Sašu Mesić koja je posljednjih godina njegova života bila njegova životna partnerica, piše Jutarnji list.
Naime, Bućanova zakonita supruga Inga Depolo Bućan i sin Anton angažirali su odvjetni¬ke Matu Matića i Dubravku Kr¬klec te je protiv Saše Mesić zagrebačkoj policiji i Općinskom državnom odvjetništvu podnesena kaznena prijava zbog davanja lažnog iskaza.
Tvrde da su prikupili su dokumentaciju koja dokazuje kako se Saša Mesić medicinskoj ustanovi u kojoj je preminuo Boris Bućan te Upravi Gradskih groblja Zagreb, predstavila kao supruga u zahtjevu za neprovođenje obdukcije nakon što je Boris Bućan preminuo.
Zahtjev je i potpisala, iako je bila prethodno upoznata sa svim posljedicama neprovođenja obdukcije, pa je već sljedeći dan, 19. svibnja, ravnatelj KBC-a Sestre milosrdnice Da¬vor Vagić, potpisao odluku da se neće provesti obdukcija, uz pret-hodne suglasnosti predstojnice Zavoda za hitnu medicinu i mr¬mrtvozornika patologa.
Zahtjev za neprovođenje obdukcije potpisan je 13 minuta nakon Bućanove smrti.
I Gradskim grobljima je Sasa Mesić, navodeći da je supruga, podnijela zahtjev za kremiranje koje je i obavljeno, a urna položena 24. svibnja, o čemu ni zakonita supruga, ni sin nisu imali saznanja.
Njihovi su zastupnici zatražili i o tome očitovanje od zagrebačkih Gradskih groblja, ali još nisu dobili odgovor. Informacija o polaganiju urne nije bila objavljena.
Vijest o smrti Bor¬isa Bućana objavio je Nacionalni muzej moderne u umjetnosti na svojim stranicama 24. svibnja, uz informaciju da je pokopan u krugu obitelji. Gdje je grobno mjesto supruga i sin ne znaju
Kao zastupnici supruge i sina, odvjetnici Matić i Krklec navode da je u trenutku smrti Boris Bućan bio u braku s Inge Depolo Bućan koja sa sinom Antonom pred¬stavlja pokojnikovu užu obitelj te da su oni ovlaštene stranke u postupku oko pogreba.
U kaznenoj prijavu navode da je Saša Mesić znala da je u trenutku Bućanove smrti na sudu bilo nekoliko postupaka vezanih uz lišenje njegove poslovne sposobnosti, a podnesena je i tužba za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog 4. ožujka 2019. između Borisa Bućana i Saše Mesić.
Na pozive medija Saša Mesić, koja je u međuvremenu postala i slikarica, nije odgovarala.
Tri skandala Saše Mesić
Ranije smo pisali da Saša Mesić je u medijima ranije bila zbog tri malo veća skandala.
Prvi je kad je imenovana za direktoricu tvrtke Terme Zagreb (koje je u međuvremenu likvidirana) koju su osnovali Grada Zagreb i INA, a u vrijeme kad je Mesićev prijatelj Tomislav Dragičević bio šef nacionalne naftne kompanije.
Spominjalo se da je tada ( 2009. godine) tražila plaću 25.000 kuna, a bila je i sudska tužba koju je pokrenuo Bandić. Tvrtka je propala i likvidirana je 2019. godine.
Druga afera je kad je 2014. godine udarila dvoje pješaka. Saša Mesić izgubila je kontrolu nad svojim Nissanom Qashqaijem i završila na nogostupu. U nesreći je teško ozlijeđeno dvoje ljudi, 25-godišnja turistica iz Koreje i 85-godišnji Zagrepčanin. Stradali pješaci prebačeni su u bolnicu, a ozljede okarakterizirane kao teške.
Treći slučaj je iz 2017. godine, a koji je danas opet aktualan, kad je obitelj Borisa Bućana (sin i supruga) optužili Sašu Mesić, njegova nova partnericu i muzu, da njime maniplitra, a mediji su pisali o više sudskih postupaka da bi se zaštitile vrijedne umjetnine i imovina glasovitog slikara.
Boris Bućan (1947. u Zagreb) Akademiju likovnih umjetnosti upisao je u Ljubljani, a studij slikarstva nastavio u Zagrebu.
Ostvario je osamdesetak samostalnih izložbi i više od 160 zajedničkih nastupa, među kojima su i bijenala u Veneciji i Sao Paulu, Trijenale u Milanu, kao i World Goes Pop 2015. u Tate Modern u Londonu.
Dao je osebujan pristup oblikovanju plakata, po kojima je i najpoznatiji, njegov plakat za balet Žar ptica uvršten je 1998. u postav izložbe The Power of Posters u Muzeju Viktorije i Alberta u Londonu, a krasi i naslovnicu kataloga za tu izložbu.
Njegovi radovi nalaze se u fundusima velikih svjetskih muzeja kao što su MoMA i Cooper-Hewitt u New Yorku, Staatliches fur Angewandte Kunst U Münchenu, State Library of Victoria u Melbourneu te Deutsches Plakat Museum u Essenu.
U fundusu Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u Zagrebu nalaze se četiri njegova djela “Crvena traka” iz 1971., “Ratna mornarica” i “Pas” iz 1988. te rad na papiru iz serije “U vlaku”, Kupe 20 ” iz 1992.
Hrvatsko dizajnersko društvo dodijelilo mu je 2006. nagradu za životno djelo.
Cijene njegovih slika dosežu do 150.000 eura na koliko su 2016. procijenjena njegova dva rada na Art Baselu, jednom od najpoznatijih sajmova umjetnina.