Prvi put otkako mađarski MOL vodi glavnu riječ u Ini, jedan predsjednik Uprave dao je televizijski intervju. Prvi je to put da je iz Ine itko istupio u javnost nakon velike plinske afere zbog koje su padale ostavke. Predsjednik uprave Ine Peter Ratatics dao je intervju za Dnevnik Nove TV.

Po drugi put ste u Ini, ovaj put kao šef Uprave. Jeste li iznenađeni svime što Vas je ponovno dovelo tu?

Da, prije nekoliko tjedana ili mjeseci moj povratak nije bio u planu. I ovo zaista jest drugi put da sam tu, prvi put sam u Upravi bio između 2011. i 2018. Naučio sam mnogo i bio “žrtva” jedne sjajne preobrazbe Ine, onoga što se događalo s Inom u tom razdoblju. Ovo danas je druga situacija i jedna sasvim drugačija Ina, također.

No, ovdje ste zbog jedne od najvećih afera u trgovini plinom u posljednjem desetljeću, ako ne i dulje?

Tako je, i razlog zbog kojeg sam bio iznenađen – zapravo sam bio bijesan, ljutit… Jer ovo što se dogodilo je daleko od načina na koji funkcionira Ina, sve ono što smo saznali iz medija – da jedan kriminalac, jedan jedini pojedinac može izazvati toliku štetu za Inu. I nije tu riječ samo o PR-u, nego i demotiviranosti koju su prouzročili te naravno financijskoj šteti.

Ali zar zaista iskreno vjerujete da je tako veliku operaciju mogla izvesti, toliko velikim iznosima baratati samo jedna jedina osoba?

Samo jedna osoba ne, sigurno ne. Vidjeli smo već i unutar istrage u Ini da je imao suradnike, njegov podređeni bio je dio grupe, zajedno su počinili ovaj zločin. Ali na pitanje tko je još bio uključen, odgovore mora istražiti i dokazati USKOK.

U odnosu na vašu unutarnju istragu, koliko je ljudi bilo uključeno u tu grupu koju ste upravo spomenuli?

Zapravo dvije, gospodin Škugor i njemu podređena osoba.

I to je to?

I to je to.

I ne vjerujete da je bilo tko drugi u Ini znao išta drugo? Radi se o golemim iznosima i golemim količinama plina?

Gledajte, tko su bili aktivni sudionici u ovom zločinu te tko su bile osobe koje su mogle nešto znati i vjerojatno razotkriti ovakve radnje, to su dvije različite stvari. Mislim da smo počinili neke pogreške u sustavu nadzora, ali ćemo ih popraviti, već radimo na popravku istih. No očito će dodatne promjene biti nužne.

Ali jasno Vam je zašto javnost teško može povjerovati da nitko ništa nije znao? Jer Ina je velika tvrtka, velika korporacija sa vrlo strogim unutarnjim pravilima. Pa ni vi vjerojatno ne možete otići na najobičniji službeni put a da ne zatvorite putni nalog po povratku i pritom priložite sve račune sa službenog puta, a afera o kojoj govorimo je neusporedivo veća stvar?

Apsolutno to razumijem, i baš zato je ovo posebno bolno po nas. Sada svi misle da svi u Ini pokušavaju napraviti isto što i g. Škugor jer Ina tako funkcionira, a to nije slučaj. Da, u prošlosti smo postavili mnogo kontrolnih točaka, iako moram reći i da je u Ini čak previše nadzora. Kao što ste i sami rekli, za najobičniji službeni put potrebno je nekoliko potpisa. Tako je bilo i ovdje, trgovinski sporazum o aktivnosti trgovine plinom potpisuju dva operativna menadžera u organizaciji.

Jesu li onda Hrvatska vlada i premijer Plenković u pravu kada kažu da Ini treba novi model upravljanja?

Novi model upravljanja je upitan, ne vjerujem baš da nam treba potpuno nov, ali promjene u postojećem – apsolutno. Zaista vjerujem da bi se trebala dogoditi evolucija sustava upravljanja i dogodit će se, no revolucija je već nešto drugo. Ne vjerujem baš da nam treba potpuna revolucija, promjena svega samo radi promjene. To vam je kao kad letite avionom, ne možete ga baš rastaviti i sastaviti u letu. Stoga se moramo fokusirati na poslovne rezultate i poslovne zadaće, pred nama je mnogo zadataka i odgovornosti. Ne možemo se baš zaustaviti, sletiti, parkirati avion u hangar… Moramo se fokusirati na poslovanje.

Ali ako već imate pilota i kopilota, treba li vam u tom avionu i cijelo jedno vijeće direktora? Jer to je najveći kamen spoticanja u odnosu Hrvatske i MOL-a, je li vijeće operativnih direktora tijelo kojim se zaobilazi stvarne članove Uprave?

Upravni je odbor apsolutno nužan, moramo imati Upravu koja donosi strategiju, poslovne planove, ciljeve, koja zahtijeva različite oblike praćenja i evaluacije poslovanja. Također, uprava odobrava potpisivanje određenih ugovora.

A vijeće operativnih direktora? Znate o čemu govorim, tu je i LODO?

Da, ali idemo vidjeti kakav je poredak stvari. Imamo Nadzorni odbor i Upravni odbor, to je sve u skladu s hrvatskim trgovačkim pravom. Imamo i operativne direktore na razini ispod Uprave, kojima se delegira i odgovorni su za određene poslovne jedinice. I mislim da imaju veliku odgovornost u dnevnom upravljanju, ali i da odgovaraju izravno Upravi, koja se sastaje svakog drugog tjedna. Tako da već imamo postojeću raspravu, ali očito se određena prava delegiraju pojedincima upravo kako bi se ustanovila jasna hijerarhija upravljanja.

Mislite li da je netko u tom tijelu zakazao, kada je riječ o slučaju gospodina Škugora?

U Upravi?

Ne, zanima me vijeće operativnih direktora?

Da, teško je to danas reći, ali očito je da se prepoznavanje problema moralo dogoditi ranije. I to moramo ozbiljnije razumjeti, kako je moguće da se ovako nešto događa u periodu duljem od godine dana, a da mi pritom nismo bili ti koji su nešto uočili. I to je ono što nas posebno pogađa, da nam je netko izvana morao reći da se nešto događa.

Još samo jedno pitanje o ovom slučaju, pa ćemo dalje: je li vas iznenadio način na koji su se ponašali hrvatski članovi uprave nakon što im je Vlada poručila: ekipa, trebali biste otići?

Mislim da je to pitanje o komunikaciji – što se dogodilo, što su oni komunicirali s Vladom – ali za mene je od početka bilo sasvim jasno da postoji barem pitanje moralne odgovornosti koju Uprava mora podnijeti. I kako su mađarski članovi Uprave podnijeli ostavke, mislim da su i hrvatski članovi Uprave morali barem razmisliti o tome.

Kakvi su vam planovi za Inu? Pogotovo kad je riječ o velikoj investiciji u Rijeku, a velika su i pitanja oko Siska. U kom će smjeru Ina ići?

Pa imamo velike planove i očekivanja, kao što sam rekao život ide dalje a mi imamo svoje poslovne ciljeve, da ne spominjemo i veliku odgovornost koju imamo u dostavi goriva, dakle da osiguramo opskrbu. I ne samo goriva nego i zemnog plina, proizvodnja se na naftnim poljima mora nastaviti. Kratkoročni je plan očito popravak reputacijske štete te ponovno potaknuti Upravu da joj fokus budu dnevne aktivnosti.

Ministar Filipović poručio je kako hrvatski plin mora ostati u Hrvatskoj. Hoće li to tako i biti?

Hoće, hoće.

Kako to možete jamčiti?

Pa očito ne možemo baš staviti oznaku na svaku molekulu plina, iako razumijem to pitanje. Ako samo usporedite potražnju – potrošnju plina u kućanstvima, općinama, bolnicama – i usporedite to s domaćom proizvodnjom, jasno je da je potražnja veća od proizvodnje. U teoriji je dakle jasno da je ono što je ministar rekao relevantno.

Dakle za kraj, vjerujete – ili ne? – da će suradnja s Vladom, odnosno s Republikom Hrvatskom, biti dobra?

Vjerujem, ja sam optimist i pozitivna osoba te se nadam zaista da ćemo imati dobru, otvorenu i transparentnu komunikaciju s Vladom. I iskreno razumijem da su ponekad i oni u izrazito teškoj poziciji. S jedne su strane vlasnici Ine, 44 posto, a s druge su regulator tržišta. Tako su prilikom ograničavanja cijena goriva s jedne strane morali ograničiti cijenu, što je na neki način u sukobu s njihovim vlasničkim interesom. Tako da je to sigurno i njima teško, i mi smo ovdje da razgovaramo o svim poslovnim i operativnim temama, i dok god su otvoreni za razgovor, mi smo tu da rješavamo probleme, kazao je Ratatics u intervjuu za Dnevnik Nove TV.