Profesor s Građevinskog fakulteta u Zagrebu Josip Atalić analizirao je za Dnevnik Nove TV rušenje zgrada u Turskoj, koje su se srušile doslovno kao kula karata. Pojašnjava zašto se to dogodilo, što je utjecalo na to i koju jačinu potresa naše zgrade u Hrvatskoj mogu izdržati.

Dva snažna potresa koja su se dogodila u ponedjeljak pogodila su jugoistočnu Tursku i sjevernu Siriju, odnijevši do sada više od 5000 ljudskih života. Društvenim mrežama dijele se zastrašujuće videosnimke koje svjedoče koliko su potresi bili razorni. U Turskoj je srušeno gotovo 6000 objekata, neka naselja sravnjena su sa zemljom.

Profesor s Građevinskog fakulteta u Zagrebu Josip Atalić analizirao je rušenje zgrada u Turskoj, koje su se srušile doslovno kao kula karata. Na pitanje što je utjecalo na to, jačina potresa ili je stvar u lošoj gradnji, odgovara: “Ne bih volio generalizirati, ali možemo reći da je potres jedan pravi građevinski inspektor ili dr. House i on će vam reći jeste li stari, jeste li se održavali tijekom godina, jeste li nešto rekonstruirali tijekom povijesti.

Zgrada izgleda kao da ima meko prizemlje, da je nešto unutra zapravo oslabjelo i da je ona zbog toga srušena, iako u Turskoj imamo i primjere lošije gradnje i kvalitete”, kaže za primjer jedne zgrade koja se srušila.

Turska je na osjetljivom području, potresi su se događali i prije. Na pitanje znači li to da se nije gradilo u skladu s normama, profesor odgovara:

“Potresno inženjerstvo treba cijeniti, to je grana koja se razvija godinama. Turska se razvijala kao i mi, tijekom godina mijenjali su propise, znanje su pokušali implementirati. U razgovoru s kolegama doznali smo kako su oni imali problem s kontrolom gradnje, kvalitetom gradnje, ali to imamo i mi, to ima većina država”, rekao je.

Na primjeru tri zgrade profesor je analizirao što bi se dogodilo u Hrvatskoj, mogu li one izdržati ovakav potres, odnosno koju jačinu potresa naše zgrade mogu izdržati. Jedna je zgrada iz 1920., jedna je građena 1965. i jedna iz 2010. godine.

“Zgrada iz 1920. godine, te zgrade nisu građene za potres, nisu tako projektirane, od 1965. godine smo nešto naučili, nakon potresa u Skoplju. Ove današnje moderne zgrade projektirane su za potres, ako su izvedene kako treba”, smatra. Mnogi se pitaju je li baš sva novogradnja sigurna? “Ako su izvedene i projektirane kako smo mi učili na fakultetu po propisima i svim normama, mislim da građani mogu biti sigurni”, govori.

Profesor je pojasnio kako graditi sigurne zgrade i koje su metode. Na primjeru  zgrade koja se ”ljulja na temeljima”, analizira o čemu je riječ.

“Prva metoda je zgrada koja se ljulja na temeljima. Pokušavamo progurati tu metodu. To je jedna moderna metoda koju u Italiji, pa i u SAD-u koriste za zgrade kritične infrastrukture. Mi pomažemo zgradi da ne troši energiju zidovima, već da se ta energija potroši na seizmičkim izolatorima, što je prisutno na temeljima konstrukcije”, govori za Dnevnik Nove TV.

Druga mogućnost je da pojačamo zidove.  “Starim konstrukcijama, starim zidovima pojačavamo zidove, mi ih oblažemo, pomažemo im da budu jači ili ih zamjenjujemo s betonskim zidovima”, rekao je.

Na pitanje koja metoda se kod nas najviše koristi, odgovara: “Kod nas je najčešće pojačavanje, oblaganje zidova ili zamjena s betonskim zidom, ali tu treba naglasiti da je svaka zgrada pojedinačan slučaj, treba sagledati konstrukciju u cjelini, a ne samo obložiti”, napominje.