A što se tiče činjenica i dojmova, možemo redom. Recimo, Vladi je, nakon onog jezivog razaranja, trebalo skoro punih sedam dana da se domisli i proglasi katastrofu. To je činjenica. A dojam je, žao mi je ako ovo premijera živcira, da ti ljudi nisu pri zdravoj pameti. Negdje drugo bi izvanredna sjednica Vlade i službeno obraćanje premijera bilo dva sata nakon potresa. A Plenković se sada vadi na ”neradne dane, nedjelju i dan žalosti”. Dojam? Da nas vuče za nos. Onda, Turska je, na primjer, poslala 100 kontejnera. Austrija 82. Mađarska šalje 50. I tako dalje. I EU, kao i mnoge države pojedinačno, darovali su Hrvatskoj kontejnere za stanovanje, a uz to i šatore, krevete, kućice i raznu drugu ozbiljnu humanitarnu pomoć. Sve su to ovamo i dovezli. Iz Vladinih Robnih zaliha, međutim, na potresom pogođena područja moglo se nakon potresa isporučiti samo 28 kontejnera jer više nije bilo. A priča sa šatorima je poznata: Robne zalihe imale su ih 1600, ali, eto, nisu poslani na Baniju jer potreba za njima ”nije izražena s terena”, kako je alan-fordovski izjavio ministar Tomislav Ćorić. To su, dakle, činjenice. A dojam je da su Turci i Austrijanci ispali veći Hrvati od hrvatske Vlade. Plenković je čak izjavio kako je Vlada ”organizirala” inozemnu pomoć. Kako da ne. Šleperi iz stranih metropola krenuli su sami, 24 sata nakon potresa.